Osnovna škola Josipa Račića Zagreb

Da, da... 53! Upravo toliko proslavila je ova "dama" uz koju se svakodnevno družimo, kojoj se ponekad više, ponekad manje veselimo, no koju, baš kao i svakog člana obitelji, uvijek i ipak - volimo! Ni malo, ni puno. Taman. Dovoljno za predivne uspomene i tople, drage slike u sjećanju. Čak nije ni "okrugla" brojka za veliku obljetnicu. No uvijek je prigoda za novu radost i druženje! Rođendanska proslava Školice! U mnogima najljepše godišnje doba,  baš na sam rođendan slavnog slikara čije ime nosi.

Kao što su red i običaj, himnom smo započeli i ovu svečanost, a uslijedila je i naša školska himna i sve to pod palicom prof. Matee Petrić. Nakon himne, jedne i druge, a prije svih i svega, Moja škola i Školu ponekad volim, recitacije učenika 1. a za koje ih je uredila i priredila njihova učiteljica Martina Likić.  Divno, dječje spontano, iskreno. Onako kako samo najmlađi i  najslađi mogu i znaju!

Potom smo pozorno poslušali govor dobrodošlice ravnatelja prof. Franje Gudelja iza čiji su toplih i srdačnih riječi nastupili naši i opet najmlađi i najslađi izvođači, ovog puta učenici 1. d razreda, u igrokazu Đaci, prvaci, veseljaci učiteljice Marije Mamić. Još "zvone" ponavljane rečenice o školi u kojoj čekaju učitelji puni sreće!

Lose my breath i Plesni klub TT (voditelji Tomislav Tržan i Frida Vučko) rasplesali su nas, a zatim smo, posve očekivano, progovorili mnogim svjetskim jezicima u izvedbi učenika trećih razreda uz trud i maštovitost učiteljice Melite Kovačev u igrokazu Zašto volim školu.

CUP song i Veliki zbor, a posebno solo Maše Čučković iz 7.a bili su izvrsni!

Nezamislive su školske priredbe bez lutkara učiteljice Zlate Kovač. Ti nisi kao mi. Već sam naslov budi radoznalost... A lutkari iznova ostavljaju trenutke za pamćenje.

Veliki zbor i pitanje Što dalje? Izvrsno!

Čovjek u jami, igrokaz učenika 5.c razreda i učiteljice Marije Mamić, uprizorili su i upozorili nas na to koliko često i bezobzirno prolazimo kroz život ne primjećujući one kojima je pomoć potrebna. No nada je tu. Djeca. Zajedništvo. Najslabiji, a najjači kad je to potrebno. Iz ovog smo igrokaza, sigurni smo, ponijeli sa sobom trajni moto preispitivanja vlastitih postupaka i svijeta u kojem živimo. Braavooo!

Kvocalica, Raca plava po Dravi i Ak' sme ljudi, tradicionalne plesove i pjesme, izveli su učenici Folklorne skupine trećih i četvrtih razreda uz učiteljicu Maju Lončar.

Sve ove točke, svojevrsne male čestitke Školi i sličice iz svakodnevnog života osmislila je i povezala prof. hrv. jezika Ivana Galić Laslavić, a ležerno, vedro i zabavno kroz priču nas je vodila Lara Lojpur, učenica 7. b razreda.

Hvala svima koji su svojim trudom i  idejama i ovaj Dan škole učinili posebnim. Domišljato, originalno, uz našu prof. Blanku Medak, uz zabavne i zgodne rekvizite, školi je dala osobni pečat i vjeroučiteljica Tatjana Šanko. Kako smo se svi zabavili naslikavajući se uz poseban, a tako račićevski okvir za fotografiranje.

Bilo je lijepo vidjeti generacije učenika, roditelja, bivših (a uvijek rado viđenih) kolega u novoj priči u školi na Srednjacima. Priči o zajedništvu, učenju, vedrini i nadi... Priču o potrebi prihvaćanja drugih i drukčijih, o pomaganju i nesebičnosti. O svemu o čemu nas uče i Život i Škola. O onome u što u tom razdoblju svog života izrastamo. O tako velikim i bitnim stvarima... A opet... Uz puno pjesme, glazbe, smijeha, darova srca. O onome što ostaje trajna uspomena. Sretan ti tvoj dan, draga Školice! Sretno nam svima uz tebe!

Arijana Zakanj Ivasović, prof.

Video izradila Neva Margetić, prof.