Osnovna škola Josipa Račića Zagreb

Putovanje u Vukovar za mene je bilo sasvim novo iskustvo kojem sam se veselila. Oduvijek sam željela posjetiti taj grad o kojem sam toliko slušala. Čim smo autobusom ušli u njega primijetila sam da je pomalo prazan. Često sam slušala kako je Vukovar izgledao nekada, kako je bio pun života i mladih. Rat je ostavio duboke tragove i bol. Osjeća se to snažno i danas. U ova dva dana terenske nastave, posjetili smo mnoge memorijalne lokacije, a u mojoj glavi samo su se nizala pitanja bez odgovora… Nisam mogla ne zamisliti se u 'cipelama' tih ljudi koji su proživljavali nezamislive strahote. Bih li ja bila toliko hrabra kao oni? Ovaj odlazak u Vukovar osvijestio je u meni spoznaju koliko sam sretna što živim u vrijeme mira. I ne samo to… Već i saznanje da, koliko god bilo teško, koliko god bilo bolno, život i radost uvijek pronađu put. Slušali smo i priče o tome kako su ljudi u ta teška vremena i svemu usprkos, sačuvali svoju radost i vjeru. I one su bile oružje kojim se pobjeđuje. Tako je i posjet ovom tužnom, a tako lijepom gradu, i u našem sjećanju ostavio, uz bolne slike i priče stradanja, puno prostora za druženje, radost i smijeh. Priča o Vukovaru, priča je o životu.

Melani Stanić, 8. a

Nema tih riječi koje mogu opisati korake kroz nekoć mrtav grad koji je ponovo oživio, zastati na mjestu stradanja… U zamjenu za novi život grada i njegovih ljudi. Vukovar je uništen zbog ljudske sebičnosti. A, opet, iznova živi zbog ljudske hrabrosti i ljubavi. Iako je grad rijetko naseljen i poluprazan, dok koračate njegovim ulicama, osjećate ispunjenost. U svim pričama o ustrajnosti i hrabrosti onih koji su branili grad do samog kraja. Emocije se miješaju. Hrabrost pokazana u Vukovaru pobuđuje ponos jednako kao i tugu. Ponos zbog ljudi koji su dali sve za svoj grad, zbog neopisive hrabrosti, a tugu jer nitko nikada ne bi trebao biti stavljen u situaciju da mora dokazati, na ovaj način, tu neizmjernu hrabrost.

Ana Grizelj, 8. d

Vukovar je dokaz svima što se dogodi kad se ljudi predaju svojim najmračnijim strastima. Kako ljudi tako lako postaju neljudi? Povijest se često ponavlja, a ponekad se čini kao da nikoga nije briga. A ja se pitam koliko ljudi razumije da život i prošlost nisu samo ono što dođe i prođe? Bez razloga.

Branimir Barić, 8. d

Vukovar u mom oku izgleda drukčije nego u očima mojih vršnjaka. Baka i djed su na vlastitoj koži osjetili tugu, bol i strah. Ljepotu Vukovara čine ponajviše ljudi, mnogi predivni ljudi. Vukovar je grad pun beskrajne tuge s još prikrivenim osmijehom i vjerom u sreću.

Barbara Eršek, 8. d

Vukovar je grad koji je upisan kao simbol neovisnosti, patnje svih branitelja i civila. Grad se, ni nakon toliko godina nije u potpunosti oporavio. Ali stoji. Zbog ljudi koji su u njemu ostali ohrabreni velikom dozom zasluženog ponosa, čuvajući ono najvažnije što je od njega ostalo – stanovnike, same sebe.

Mihael Petrušić, 8. d