Osnovna škola Josipa Račića Zagreb

Stigao je i taj dan. Zadnji dan nastave. Činilo se beskonačnim, činilo se da nema kraja. A onda nas iznenadio, došao ipak nekako prebrzo. Osmaši?! Zar zaista odlazimo?! Rečenica koja se ovih dana toliko puta provukla mislima. I u tom zadnjem danu sve je kiptjelo prepuno emocija. Različitih. Pomiješanih. Razlile se školskim hodnicima rijeke crvenih, žutih, dviju nijansi plavih točkica... Ona prekrasna, poletna, nasmijana mladost.

Trenutak u kojem u svakom od nas, bez obzira na godište, zaigra srce i prisjeti se bezbroj dragih, toplih trenutaka koje smo proveli zajedno baš ovdje. Svi su tražili potpis na svoje majice, mali trag svog prijatelja, razredne simpatije, omiljenog učitelja. U tom danu svi smo bili omiljeni. Šestaši su s čežnjom gledali u velike osmaše. I oni su se željeli potpisati na majice odlazećih. To je ipak bitan čin. Emocije su prejake i na kraju svih krajeva sjećanje zaslužuju samo oni lijepi, vedri dani... A takvih je bilo nebrojeno i neizbrojivo.

Dogodi se, uvijek se dogodi, u trenucima visoke emotivne napetosti i neki nestašluk. Dogodio se i ovaj put. Onaj nespretni, dječji, potpisan punim prezimenom da ne bi bilo dvojbe tko je kriv i tko je "zločin" počinio. No sve što se popraviti može još uvijek je samo nestašluk. Ništa više. Odgovoran roditelj svjestan je da je to nedopustivo, odgovoran i HRABAR (učiniti nestašluk) učenik, još je hrabriji kada ga treba priznati i ispraviti. I tako je naš Borna Kriv(a)ec ispravio svoje krivine pod budnim okom Snjeguljice (prof. Blanke Medak) i sveopću podršku prijatelja iz razreda i nas učitelja. Tako je sve postalo i ostalo samo na razini nepodopštine. Krivine koja se može i da ispraviti. Naučio je to danas naš Borna Kriv(a)ec.

Naučili smo i utvrdili gradivo svi mi ostali. Mural je dotjeran. Lekcija usvojena. Osmašima će ostati kao jedna simpatična sličica za pamćenje, zasigurno. Sve što se može ispraviti, neka se ispravlja... Uvijek zajedno... Učenik, roditelj i učitelji. Na istoj valnoj dužini i s istim ciljem. Sretno vam, dragi osmaši!

Arijana Zakanj Ivasović, prof.