Nitko od nas nije savršen. Nikada nismo bili i nikada nećemo biti savršeni pa tako nismo bili savršeni ni ovih 8 godina koje smo proveli u ovoj školi. Ni profesori, a ni mi učenici.

Često nismo međusobno imali strpljenja jedni za druge, nismo se u svakoj situaciji jedni prema drugima odnosili s poštovanjem i ljubaznošću, gubili smo živce, davali preveliku važnost malim stvarima ili smo namjerno povrijedili ljude koji to nisu zaslužili. No, uz sve to, napravili smo i puno  dobroga - pomagali si i međusobno se poticali, smijali i brinuli jedni za druge.

Zato se nadam da možemo skupiti hrabrost i snagu da oprostimo drugima pogreške i naučimo nešto iz vlastitih. Trebali bismo biti zahvalni za sve ljude koji su nas pratili kroz naše osnovnoškolsko iskustvo, za sve koji su vjerovali u nas, "gurali" nas naprijed, za sve one koji su nam upućivali male geste ljubaznosti poput osmijeha pri susretima u hodniku. Zahvaljujemo i onima s čijim se mišljenjima i postupcima često nismo slagali jer su i oni bili dio naše svakodnevice u kojoj smo hvatali pogled svojih prijatelja kolutajući očima.

Stoga se želim zahvaliti svim svojim savršeno-nesavršenim prijateljima i učenicima, čestitati im na uspješnom zatvaranju, nadam se, sveukupno sretnog poglavlja života i zaželjeti im sreću u novome. Želim se zahvaliti svim profesorima koji su nas pratili kroz jedno od najbitnijih razdoblja u životu, pokušavajući nam ga uljepšati, a nismo im uvijek olakšavali posao. Zahvaljujemo se ravnatelju, psihologinji, pedagoginji, logopedici, cijeloj pedagoškoj službi koja je provela podosta vremena u našoj učionici i na našim satima. Zahvaljujemo spremačicama i domarima koji su popravili i prikrili sve naše nestašluke. Zahvaljujem svim ostalim djelatnicima škole koji su nam olakšavali i uljepšavali ovih 8 godina.

Ana Grizelj, 8.d